Boris Duplančić
Rođen u Splitu, 1. II. 1942., arhitekt, glavno je područje njegova djelovanja stambena arhitektura. Diplomirao je 1966. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Radio je 1968. – 88. u projektnome birou Žerjavić kojega je bio direktor od 1980., 1988. – 90. u birou Projekting, a 1990. osnovao je vlastiti projektni biro Arhitektura Duplančić. Projektira uglavnom stambene, poslovne, odgojno-obrazovne i servisne zgrade, njegujući odmjeren, racionalni pristup, nadograđujući se na oblikovne elemente zagrebačke moderne arhitekture. Među stambenim objektima ističu se toranj na Ružmarinki 15 (1972.), zgrade u ulici Nad lipom 22 (1977.), u Mandaličinoj 12 – 16 (1986.), Lučićevoj 10–12 (1989.), Ilici 147 – 149 i 158 (1992.) te 109 – 111 (1995.),sve u Zagrebu, zgrade u Dugom Selu (1981.) i Zelini (1982.), a među poslovnima zgrada Kodak u Maksimirskoj 112A (1996.) i kompleks Kvaternik Plaza u Maksimirskoj 8 i Nemčićevoj 11 (2011.), obje u Zagrebu. Istaknuto je ostvarenje odgojno-obrazovne arhitekture Dječji vrtić Različak u Wellerovu vrtu 1, prolazu koji spaja Petrinjsku i Palmotićevu ulicu u Zagrebu (1981., u suradnji s M.Kovačićem). Bavi se i oblikovanjem interijera (Samoborska pivnica u Samoboru, 1978.; Krapinska pivnica u Krapini, 1979.; poslovnice Ljubljanske banke na Zagrebačkom velesajmu, 1987., i u Petrinji, 1988.). Autor je djelomično realizirana turističkog naselja Bili brig u Lovištu na Pelješcu (1988.).Dobitnik je godišnjih nagrada „Drago Galić“ za stambenu arhitekturu (1989. i 1992.) te nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2022.).
